Radio Network Implementation (Služba baznih stanica)

Održavanje baznih stanica njihov je posao. Posao, koji volim.

Ako kojim slučajem okrenete 011-301-38-38,iliti fiksni telefon službe za stanice bazne,možete da očekujete razne glasove mazne… Rule, Aca, Jeca i njihova deca: Božur, Gile, Gale i Filipović Peca.
Kakva god informacija da vam treba, dobićete, kao na 11 keca!Po mogućstvu vadimo i iz šešira zeca,ma kod nas je sve izvodljivo, čak i put do meseca.

Nadam se da mi nećete zameriti na ovakvom subjektivnom opisu naše službe. Ali kad premotam film, i pokušam da se setim šta, gde, kako i koliko smo uradili, stvarno se zapitam da li bi naziv naše službe službe RNI (Radio Network Implementation) trebalo da se promeni ime u CNI (Chuck Norris Implementation).

Mart je, a ja sam počeo da pišem ovaj tekst. Napolju baš veje. Nekoliko aktivnosti je odloženo jer ne možemo izaći na neke lokacije. Zbog toga i mogu da prebrojim desetoro ljudi u kancelariji. Obično nije tako, jer smo svi raštrkani širom naše lepe Srbije. Naš tim čini 11 tehničara i šest inženjera, mahom telekomunikacija, osim šefa, koji je energetičar, ali se vrlo dobro snašao i u ovoj sferi.

Ne nedostaje nam angažovanja, jer kako je tehnologija napredovala i kako se povećavao broj baznih stanica, tako smo i mi napredovali, a naša zaduženja su bila sve obimnija.

Ali ne bih više da razvodnjavam uvod.

Počeci naše službe datiraju još od 1995. godine, sa pojavom prvih NMT baznih stanica. U to vreme bežični telefon bio je visokotehnološki proizvod, a pejdžer statusni simbol. Nekoliko odvažnih kolega otisnulo se u do tada nepoznate poduhvate na našim prostorima omogućivši manjem broju korisnika da telefoniraju gde god žele u Beogradu, a malo kasnije i širom Srbije. Mesecima kasnije pojavila se i GSM oprema, a potom UMTS, tj. 3G tehnologija.

O tipovima i podtipovima baznih stanica bolje da ne počinjem, jer ih ima baš dosta. Ipak, za one koje to interesuje navešću jednu prostu podelu:

· Unutrašnje (Indoor) varijante smeštene su u zatvoreni prostor, poput zgrada, hala i kontejnera.

· Spoljašne (Outdoor) možete videti na raznim proplancima, pašnjacima, brdima, dolinama, krovovima, silosima i ostalim objektima.

· Treća varijanta je mikro bazna stanica (Micro Radio Base Station). Manjih je dimenzija, pogodna za montažu na svako mesto gde je zbog ograničenosti prostora ili nemogućnosti iznošenja opreme nemoguće postaviti prve dve varijante: na zidove, betonske stubove, manje terase, montažne cevi…

Prošle godine puštena je prva, i za sada i jedina takva u Srbiji, zelena bazna stanica u Pločicama, koja se napaja putem vetrogeneratora i solarnih ćelija. Nadamo se da će ta akcija koliko-toliko doprineti očuvanju našeg eko sistema.

Ne samo da montiramo bazne stanice – mi ih i održavamo. Bilo leto, ili zima; kiša, sneg, ili blato; dežurna služba uvek je spremna da odgovori na bilo koji zahtev i problem. Zanimljive situacije i anegdote dešavaju nam se gotovo svakodnevno.

https://wow.telenor.com/SiteCollectionImages/Telenor%20Serbia%20images/110428_bazne_3.jpgJednom nas je sredovečna Vranjanka upozorila da ne postavljamo opremu baš na njenoj zgradi: “Vidim li vas da još jednom ovuda prođete, uzeću nož i izbošću nekog od vas. Mene baš briga, imam potvrdu iz psihijatrijske ustanove da sam luda!“. Šta da vam kažem, osim da smo tog dana, kad god bismo morali da prođemo pored stana pomenute gospođe, prvo virili iza ugla, a zatim tiho i na prstima prolazili pored. Lift smo, naravno, čekali sprat ispod.

Mnogo bolje smo prošli u Cerovcu. Lokacija je na nekoj njivi do koje se dolazi zemljanim putem, koji razdvaja njive. U nekom delu, prilazni put se više ne vidi, pa smo delom prešli preko njive. Nedugo zatim, došao je i domaćin, noseći sekiru na ramenu. Iskreno, nije nam bilo svejedno kad smo ga ugledali. Ipak, delovao nam je miroljubivo, a i nadali smo se da je takav. Ne spuštajući sekiru, upozorio nas je da više ne idemo preko njegovog imanja i objasnio nam je kako kako možemo da priđemo lokaciji, a da to ne učinimo. Na kraju se ispostavilo da je sekiru nosio jer je išao da naseče drva.

O problemima sa Garminom, tj. satelitskom navigacijom, i saobraćajnom policijom da i ne pričam. Znali smo zalutati po svakojakim šumama i krševima gde navigacija ne pomaže, a često i odmaže. Jedan od primera je kada smo se izgubili usred… Srema. Da, da, dobro ste pročitali. Nit’ brda, nit’ planine, ali zato njiva, blata i raskršća na sve strane. A još ako je pored vas neko hrabar i tvrdoglav, a pri tome slepo veruje navigaciji: nema šanse da se ne zaglavite. To vam priznajemo, čisto da ne pomislite da smo savršeni.

I pored ovakvih poteškoća, kvarovi apsolutno uvek bivaju otklonjeni. Brzina i efikasnost posebno su važni kada bazna stanica u potpunosti prestane da radi. U Beogradu i ostalim većim mestima obično to nije neki problem, jer imamo više stanica. Ali kada je u pitanju neki pasivniji kraj, dešava se da celo selo ostane bez signala, a to meštane ume prilično da naljuti, pogotovo ako nemaju fiksne telefone. U svakom slučaju procedura intervencije je ista: dežurni inženjer obaveštava dvojicu dežurnih tehničara. Oni neophodnu opremu preuzimaju iz magacina i što pre kreću u popravku.

Pored toga, postavljamo i ripitere, uređaje koji ponavljaju i pojačavaju signal u delovima gde ne dopire signal sa bazne stanice i opremu za Internet parkove.

Bavimo se i detektivskim poslom, otkrivamo spoljne smetnje, tj. otkrivamo lokacije sa kojih nesavesni građani svojim predajnicima ometaju Telenorov signal, kvare kvalitet naše mreže i onemogućavaju našim korisnicima normalno korišćenje mobilnih telefona. Tu je domen kolege Božura Vujičića, koji svojim spektralcem(uredjaj za tu namenu), otkriva izvore tih talasa i uz pomoć RATEL-a rešava i otklanja te probleme.

On je ujedno idejni tvorac i administrator našeg sajta @location, na srpskom „Na položaju“, na kojem možete naći gotovo sve informacije o našoj opremi, lokacijama, programima koje koristimo za rad, održavanju, treninzima… Jednom rečju: heroj. Prošle godine proglašen je za najboljeg radnika u celom našem odseku TD (Tehnology Division).

Za sve što radimo – a kao što možete videti, radimo mnogo – neophodna je dobra organizacija posla, odgovarajući alat, redovna stručna obuka i podrška iz kancelarije. Za organizaciju zadužen je rukovodilac Ivan Runtić, uz svesrdnu pomoć njegove produžene leve ruke – Ace Mijalkovića. Za organizovanje raznih kurseva i prezentacija koji se odnose na našu stručnu obuku zadužen je Aleksandar Babić. Upravo smo ovih dana imali dve odlične prezentacije (RFS i FIMO) o antenskim kablovima, konektorima i instalacionom materijalu. Za podršku iz kancelarije, tu je momak za sve – Dalibor Lalović, a ako on nije tu, računamo na nekog od inženjera koji su u kancelariji.

Vremenom smo postali toliko uigrani i posvećeni jedni drugima da možemo da se pohvalimo sa čak tri kumstva u službi i osvojenim trećim mestom u Telenorovoj fudbalskoj ligi.

Toliko o nama za sada, a vi nam verujte da ćemo i ove godine u svim segmentima stremiti ka vrhu. Prioritet nam je zamena postojeće opreme novom kompanije Huavej.

Veliki pozdrav iz kancelarije broj 314. Ako vas je ovaj tekst barem malo zainteresovao za ono što mi radimo, sada znate gde možete da nas nađete, a naša vrata su vam uvek otvorena. Jedino, kada prođete kroz njih – najčešće nas nećete naći.

https://wow.telenor.com/SiteCollectionImages/Telenor%20Serbia%20images/110428_bazne_6.jpg